Danas sam otisao na podne-namaz.Stigao sam na vrijeme.Ezan je jos uvjek ucio dok sam usao u dzamiju.Dok sam se rukovao sa ljudima ezan je zavrsio.Ja sam sjeo,proucio dovu poslije ezana i ostao sjediti.Tepih je takav kada prstom povuces liniju ona ostaje na tepihu.Malo sam crtao po tepihu…Pogledao sam ljude da vidim da li su zavrsili sa sunnet-namazom,vidio sam da nisu ali su svi klanjali.Zapitao sam sebe da li sam ja drugaciji ili bolji od njih da ne klanjam sunnet-namaz i da li imam toliko dobrih djela da na  Sudnjem danu mi nece trebati ti sunnet-namazi.Tada sam poceo sazaljevati sve ljude koji imaju vremena da klanjaju sunnet-namaz a ne klanjaju ga.Ustao sam i klanjao sunnet-namaz i samo sam se osjecao bolje nista drugo…

MustafaPasha

Od 1. do 4. razreda sam se toliko patio,vrijeme je jako sporo prolazilo…Jedna sedmica trajala je kao jedna godina.Kada sam zapoceo peti razred malo kao da se i ubrzalo vrijeme..Sesti je jos brze….Ali od pocetka godine sedmog razreda do sad kraja polugodista vrijeme je tako brzo proslo,znam da je to bilo mnogo sedmica,ali jednostavno se osjecam kao da je to bila samo jedna.Ako Bog da proci cu sa cetvorkom na kraju ,vrlo zabavno polugodiste vjerujem da ce i drugo biti….

Vas Kralj Mustafa Pasha